Još jedna neizrečena pretpostavka je da je jedina važna stvar za software ta što vam omogučava da uradite--da mi korisnici kompjutera ne bi smjeli mariti kakvu vrstu društva smijemo imati.
Treća pretpostavka je da ne bi imali korisnog software-a (ili nikada ne bi imali program koji će uraditi ovo ili ono) da nismo dali kompaniji moć nad korisnicima programa. Ove pretpostavke su mogle zvučati vjerojatne, prije nego što je pokret slobodnog software-a demonstrirao da možemo imati gomilu korisnih programa a da ga ne stavljamo u lance.
Ako odbijemo da prihvatimo ove pretpostavke, te sudimo ove stvari na temelju zdravog razuma pri ćemu na prvo mjesto stvaljamo korisnike, doći ćemo do različitih zaključaka. Korisnici kompjutera bi trebali biti slobodni da mijenjaju programe za vlastite potrebe, jer je pomaganje drugima osnova drustva.
Ovdje nema mjesta za opširne izjave o razlozima ovog stava, te želim usmjeriti čitatelja na web stranicu philosophy/why-free.html.
Sa odlaskom moje zajednice, nije bilo moguće nastaviti kao prije. Umjesto toga mučio me nepopustljiv moralni izbor.
Jednostavniji izbor bi bio da se pridružim svijetu posjedovanog software-a, potpisujući ugovor o šutnji i obećavajući da neću pomagati svojim prijateljima hackerima. najvjerojatnije bih i ja programirao software koji se prodavao pod ugovorom o šutnji, i prema tome činio pritiske na druge ljude da izdaju svoje prijatelje.
Na ovaj način bih zaradio, te se možda zabavljao pišući kod. Ali znao sam da bih se na kraju karijere osvrnuo i vidio sve godine kroz koje sam pravio zidove među ljudima, te bih osjećao da sam proveo život čineći svijet gorim mjestom.
Već sam bio doživio da budem na kraju ugovora o šutnji, kada je neto odbio da daa meni i MIT AI lab-u source kod od kontrolnog programa za pisać. (Manjak nekih stvari u programu je činilo korištenje printera frustrirajućim.) Stoga nisam sebi mogao reći da su ugovori o šutnji nedužni. Bio sam bijesan kada je odbio da ga podijeli sa nama; nisam se mogao okrenuti i uraditi to isto svima drugima.
Drugi izbor, otvoren ali neugodan, je bio da napustim polje računarstva. Na taj način moje sposobnosti ne bi bile zloupotrijebljene, ali bi i dalje bile neiskoristene. Ne bih bio kri za podjelu i ograničenja korisnika kompjutera, ali bi se to ipak dogodilo.
Stoga sam potražio način na koji bi programer mogao učiniti nešto dobro. Upitao sam se, da li postoji program ili programi koje bih mogao napisati da bih još jednom zajednicu učinio mogućom.
Odgovor je bio jednostavan: prvo što sam trebao je operativni sistem. To je osnovni software koji trebate imati da bi počeli koristiti kompjuter. S operativnim sistemom, možete mnogo toga uraditi; bez njega, ne možete ni pokrenuti kompjuter. S slobodnim operativnim sistemom bismo ponovo mogli imati zajednicu kooperativnih hackera--i pozvati svakoga da nam se pridruži. I svako bi mogao koristiti kompjuter a da ne mora špijunirati svoje prijatelje.
Kao programer operativnog sistema, imao sam prave vještine za posao. Pa iako nisam mogao za to mogao uzeti zaslugu, shvatio sam da sam izabran za taj posao. Izabrao sam da napravim operativni sistem kompatibilan Unix-u da bi bio portabilan, te da bi se Unix korisnici mogli lagano prebaciti na njega. Ime GNU je izabrano koristeci hackersku tradiciju, rekurzivni akronim za "GNU nije Unix (GNU's Not Unix)".
Operativni sistem se ne sastoji samo od kernela, koji jedva da može pokrenuti druge programe. U 1970-tim svaki operativni sistem vrijedan pomena se satojao od procesora, asemblera, kompajlera, interpretatora, debagera, tekst editora, mailers-a, i još mnogo toga. ITS ih je imao, Multics također, VMS ih je imao, te ih je imao i Unix. GNU OS ih je također trebao imati.
Kasnije sam čuo ove riječi, pripisane Hillel (1):
Ako nisam za sebe, ko će biti za mene?
Ako sam samo za sebe, šta sam ja?
Ako ne sada, kada?
Odluka o osnivanju GNU projekta je bila bazirana na sličnoj ideji.
(1) Kao ateista ne slijedim niti jednog religijskog vodju, ali ponekad nađem nešto što je neko od njih rekao.
Izraz 'slobodan software' se ponekad pokrešno protumači--on nema ništa sa cijenom. Radi se o slobodi. Stoga definicija je slobodnog software-a: program je slobodan software za vas, općenito, ako:
Pošto se 'slobodan' odnosi na slobodu, a ne na cijenu, nema suprotnosti između prodavanja kopija i slobodnog software-a. U stvari, pravo prodaje kopija je osnovno: kolekcioniranje slobodnog software-a koji se prodaje na CD-ROM-ovima je važno za zajednicu i njihovom prodajom se prikuplja novac za razvoj slobodnog software-a. Zbog toga program koji ljudi nisu slobodni da uvrste u ove kolekcije nije slobodan software.
hGNU Projekat - Fondacija za slobodan software (FSF)d t t Design Sexy Sexy kGNU Projekat - Fondacija za slobodan software (FSF)i f Design Clothes Sexy